Sukub

Fragmente Valenta Kosmine, glavnog junaka Sukuba, možemo u dobroj mjeri pronaći u mnogim pričama o starenju. Česta deka­dencija koju ono nosi, sentimentalni ili rezignirano hladni osvrti na prošlost, traženje smisla u proživljenom, preispitivanje odluka i svakovrsna požuda za mladošću, motivi su koji u slojevima prekrivaju i fikcijsko tijelo Valenta Kosmine. Međutim, pozamaš­na doza neurotičnosti Žabotovog junaka, osebujni ustroj njegova bića kao determinanta, generator uzročno-posljedičnog niza – karakter kao sudbina – daju ovom romanu originalnost i onu dodatnu vrijednost koja pojedine rukopise izdiže iznad ostalih. Fantazmagorična narativna linija, kroz koju se projicira žudnja za utvarom mlade putene djevojke – objektom žudnje – i koja se kroz živce razlijeva na čitavu egzistenciju, spojena s narativnom linijom Valentove učmale svakodnevice, sedatirane supruge, usa­mljenosti i starosti koja očajava, čini ovaj roman Vlade Žabota mjestom na kojem Smrt u Veneciji rastvara gorka poetika Edgara Allana Poea. Vlado Žabot (1958.) slovenski je pisac i novinar. Studirao je komparativnu knji­ževnost, a 1987. počeo je surađivati s naj­tiražnijim slovenskim dnevnim listom Delo. Objavljuje prozu od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Godine 1996. primio je Prešernovu nagradu za roman Pastorala, a za roman Volčje noči 1997. dodijeljena mu je prestižna slovenska književna nagrada Kresnik. Prevođen je na nekoliko europskih jezika.