Ljudi umiru svakodnevno, katkad ovaj svijet napuštaju na bizarne načine, zatrpani ispod hrpe knjiga, obješeni u odjeći suprotnog spola ili usred telefonskog razgovora. Kako god, za njima ostaje manji ili veći nered, manja ili veća gomila stvari, stvari s kojima rodbina pokojnika nerijetko zapravo ne zna što bi, pa nazove Luukasa Kolibrija koji nudi uslugu uklanjanja eventualnih mrlja i odvoženja neželjenih predmeta. On ponešto od toga proda, a ponešto—fotografije, pisma, dnevnike, “arhiv tuđih sjećanja”—čuva u beskiselinskim kutijama. Nakon što mu pogiba partnerica, Luukas počinje opsesivno sakupljati sve što joj je pripadalo, gomilajući usput u stanu sve više “emocionalnih dobara” što ih dovozi s posla. Vješto i uspješno balansirajući na rubu melodrame, Maarten Inghels u ovom hvaljenom debitantskom romanu—u kojem čitamo i izvatke iz dnevnika čovjeka koji je godinama anonimno donirao spermu za umjetnu oplodnju širom zemlje, a sada umire sam—progovara o isprepletanju erosa i tanatosa, o gubitku, žalovanju, osamljenosti, sjećanju i zaboravu. “Za mene nije grobni humak kakav imaju mravi”, rekla je. “Daj mi pješčani sat.” “Pješčani sat?” “Da, mali drveni pješčani sat u kojemu je onaj šećerasti bijeli pijesak.” “I što se onda radi s tim pješčanim satom?” “Stavi moj pepeo u njega”, rekla je svečano. “Tako ću biti u vječnom pokretu na tvom stolu u dnevnom boravku.” Nasmijao se. “Kakva morbidna pomisao. Zar već sad, ovog trena, misliš na svoju smrt?” “Nikada nije dovoljno rano.” Maarten Inghels, pjesnik i prozaik, rođen je 1988. u Borgerhoutu, jednoj od četvrti Antwerpena. Objavio je nekoliko zbirki poezije; pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, hrvatski, rumunjski, estonski i turski jezik, a kao prozni autor debitirao je 2012. romanom Trgovina emocionalnim dobrima. Koordinator je pjesničko-socijalnog projekta De Eenzame Uitvaart (Samotni isprac´aj) koji omogućuje pjesnicima da čitaju svoje stihove na pogrebima ljudi s društvene margine, bez rođaka i prijatelja. Objavio je također i kartu Antwerpena, The Invisible Route (Nevidljiva ruta), na kojoj su označene rijetke preostale ulice bez nadzornih kamera. Od 2016. do 2018. bio je Gradskim pjesnikom grada Antwerpena.
