„Laž, manipulacija, pretnja i korupcija – četiri jahača srpske apokalipse!“
Koliko god situacija bila beznadežna, na svakom pojedincu je da odluči da li će zauvek ostati zatočenik ludila, ili će pokušati da nešto promeni na sebi. Za početak iskoračiti iz prvog lica množine. Da bi se to desilo, potrebno je pribeći mentalnoj radnji koja se zove: razmišljanje. Tako se polako stvara ličnost. Ona obitava u prvom licu jednine.
Spreman da okom kolumniste secira socijalne, moralne, kulturne, političke i druge prilike i neprilike u društvu i „dostignuća“ vladajuće elite, Dragan Velikić ovim malim esejima postiže ono što ne može kao pisac: da angažovano i neuvijeno ukaže na svakodnevne bolesne pojave već godinama prisutne u zemlji Srbiji. On pritom ne zaobilazi ni „kontroverzne biznismene“ i „žestoke momke“ koji iza kulisa vuku konce političke igre, ni brojne neprirodne i zdravom razumu neprihvatljive postupke lokalnih moćnika i estradnih veličina, ni „mračne figure srpske i jugoslovenske istorije koje više od jednog veka indukuju sukobe“, ni obezvređene medije i primitivne, bezobzirne, bahate i zaluđene pojedince i njihovo javno delovanje, ni afere i skandale koji ostaju bez epiloga i odgovarajuće društvene reakcije.
Knjiga stida i opomena.
„Među kolumnistima, tim novodobnim epigramistima, s kraja dvadesetog i početka dvadeset i prvog vijeka, Dragan Velikić zauzet će vrlo istaknuto mjesto, već i po tome što je bio ustrajan u nastojanju da u vremenu općeg prostaštva preodgoji i prevaspita jedan totalno zadivljali, zapušteni, propadanju gotovo sasvim prepušteni svijet.“ Miljenko Jergović
