Ovo je poezija u kojoj žene i drveće imaju moć da se kreću u svim pravcima. Poezija o slobodi o kojoj se mašta, ali za koju se i bori; o Koki, Mili, Marini, Kris, Miji, junakinjama pjesničke knjige čije životne sudbine izgovorene kroz njihove snažne i ubjedljive glasove čine niz uspjelih, oštroumnih i intrigantnih ciklusa, u kojima nas svaka od njih vodi kroz novi sloj ženskih iskustava i pravi posvetu ženskom životu. A životi u pjesmama Marije Dragnić su u tolikoj mjeri strastveni i živi da nam se čini kako su junakinje njene poezije tu, naspram nas i u dahu nam kazuju svoje priče koje vrijedi čuti. Raspon i autentičnost glasova kroz koje nam se autorka obraća je takav i toliki da stvara utisak kako se u ciklusima na koje je podijeljena zbirka radi o različitom autorstvu, što je zasigurno još jedan od mnoštva kvaliteta koji je moguće izdvojiti iz njene nove knjige.
